„Često se događa da kad biskup završi krizmu u nekoj župi i svećenik i krizmanici kažu: završeno je, a jedan biskup nadodaje: "to rekavši, izdahnu", a često izdahne i sav trud koji je uložen." U tjednima kada su brojni krizmanici, njihovi kumovi i roditelji zauzeti pripremama slavlja Svete Potvrde ili Krizme, vrijedi se osvrnuti na to značajno razdoblje za živote mladih ljudi. Zašto? Već se godinama može čuti da je taj sakrament za neke „oproštaj od Crkve" i da ih do vjenčanja nema, roditeljima se uz njega najčešće veže briga oko pokrivanja troškova odjeće, restorana,

To se može dogoditi i događa se kod onih mladih koji nemaju vjerskoga temelja i kršćanskoga odgoja u obitelji. Ako roditelji djecu i mlade tjeraju da idu na svetu misu i vjeronauk, a sami vjeru ne prakticiraju, dijelom je logičan takav slijed.
Roditelji su dužni – jasno, uz pomoć svećenika i vjeroučitelja – svoju djecu naučiti s vjerom i s Bogom živjeti. S druge strane, ni vi mladi niste bez odgovornosti za svoju vjeru. Među vama ima izuzetno pametnih i nadarenih mladića i djevojaka.