Župno hodočašće u Poljsku
Naša župa svetog Mateja, pod vodstvom našeg župnika, don Tomislava Ljubana organizirala je hodočašće u svetišta Poljske, od 1. do 6. lipnja 2025. godine. Planirano u prosincu, a realizirano u lipnju, hodočašće od svih s radošću iščekivano. Vesela skupina, nas oko 55 hodočasnika nade, polako sa strahom i tihom molitvom, da nam nešto ne poremeti planove ukrcasmo se u autobus na put prema svetištima Poljske.
U noći s nedjelje na ponedjeljak prešli smo Lijepu našu, a u Krapini nam se pridružio dobro nam poznati organizator i vodič, Mijo Rak. Drugi dan, u dobrom raspoloženju nastavili smo put prema našem prvom odredištu, Slovačkoj i njenom glavnom gradu Bratislavi, mnogima poznatu, jer je više od 200 godina bila glavni grad Ugarske, čijih se 11 kraljeva okrunilo u gotičkoj katedrali sv. Martina. U njoj smo imali Svetu Misu koju je slavio naš župnik. U malo slobodnog vremena za razgledanje centra grada u miru smo popili i dužu kavu, jer nije bilo gužve no vrućine nije manjkalo, pa smo onako umorni svi jedva čekali smještaj i prenoćište u hotelu.
Treći dan, uputismo se na jug Poljske, prema Krakovu, u grad Wielitzka gdje se nalazi jedinstvena i nevjerojatna podzemna građevina - Katedrala od Soli. Katedralu zajedno sa desetinama statua i tri kapele isklesali su rudari koji su još od 13. stoljeća, pa sve do 2007. godine iz Wieliezka Rudnika Soli vadili stolnu sol. U rudniku, na dubini od 145 metara, koji je dubok 327 metara i dugačak više od 287 kilometara, slavili smo svetu misu i molili za sve rudare koji su svojim žrtvom i trudom omogućili ovo nezaboravno iskustvo. U kapelici slavljenja, sve od soli, oltar, ambon, svetohranište, isklesani križ, a mi, kao nikad do sad jasnije nismo čuli Isusov zov ,,Vi ste sol zemlje!“. U liftu na putu prema izlazu iz rudnika nastao je najklaustrofobičniji selfi na putovanju. U razmišljanju i razmjeni iskustava jedni s drugima nismo ni primijetili da smo tako brzo došli na naše novo odredište, Svetište Božjeg Milosrđa u Krakovu. Uz veliku modernu baziliku Božjeg Milosrđa, gdje smo izmolili zajedničku krunicu, nalazi se i stara samostanska kapelica svetog Josipa u kojoj se čuva original poznate slike Milosrdnog Isusa. Odmah ispod slike nalaze se relikvije svete Faustine, ispred kojih smo zastali i pomolili smo se, ali kao da nam je svima bilo malo vremena za molitvu i sabranost pred licem Isusovim.
Do svetišta Ivana Pavla II. iako se dođe pješice, desetak minuta. U njoj se nalazi bijela reverenda Ivana Pavla II. poprskana krvlju. Papa ju je nosio 13. svibnja 1981. godine, kada je na njega izvršen pokušaj atentata. U njoj se nalazi i mnoštvo malih kapelica, a svi smo zastali pred mozaikom koji prikazuje Gospu Bistričku, bl. Alojzija Stepinca i sv. Ivana Pavla II. Uistinu je to biser dva posebna svetišta: Božjeg Milosrđa i Ivana Pavla II. Svi smo htjeli u svetištu biti još dugo ali smo morali poći na prenoćište u Czestochowu.
U svetištu Jasne Gore, prije ulaska u baziliku Rođenja Marijina gdje se nalazi crna slika Marije, posjetili smo prekrasan muzej, i s našim župnikom molili križni put na postajama u dvorištu bazilike. Za sliku Gospu iz Czestochowa se vjeruje, da je nekada davno na drvenoj podlozi naslikao sv. Luka evanđelist. Mi smo imali milost slijedeće jutro, u 6.00 sati, prije sv. Mise vidjeti otvaranje slike uz zvuke fanfara, jer je večer prije u vrijeme zatvaranja slike bila velika gužva. Ljudi znaju doći i zauzeti mjesto i nekoliko sati ranije, da bi nazočili tome prekrasnom trenutku. Ono što nas je posebno oduševilo bilo je slavljenje Svetih Misa svakih sat vremena i velike grupe osnovo i srednjoškolaca.
Vidjeti Wadowice, rodno mjesto svetog pape Ivana Pavao II. uistinu je nešto posebno. Rodna kuća, koja je danas muzej posvećen papi ostavio je na nas neizbrisiv dojam, njegove slike, pisma, predmeti kojima se služio za života, obiteljski namještaj, zemlju koje je pohodio na kratko nam je oživio uspomene na pontifikat voljenog pape. Otišli smo se pomoliti u crkvu koja je pored muzeja u kojoj se krstio sv. Ivan Pavao II. Ono što nas je posebno oduševilo u Poljskoj jest što je Presveto bilo izloženo posvuda u crkvama i kapelicama. A u mnogim crkvama čuvaju se relikvije svetaca.
Na povratku kući posjetili smo Budimpeštu, glavni grad Mađarske, kažu za neke najljepši grad u Europi. Vidjeli smo Parlament, Trg Heroja i prekrasnu Katedralu sv. Ištvana (Stjepana), gdje se čuva njegova ruka. Istina s bogatim iskustvom i velikom nadom do uslišanih molitvi pošli smo prema Hrvatskoj.
Naše zadnje odredište, Đakovo neki su vidjeli prvi put i dakako oduševili se prekrasnom Katedralom gdje smo slavili Svetu Misu. Zahvalni Bogu za sva dobročinstva, poznanstva i prijateljstva na našem molitvenom hodu preporučimo se jedni drugima u molitve, i s nadom na neko novo hodočašće.
Bogu hvala i slava.
