„Sveti Oče, pomozite mi!“ - pisma papi Piju XII.
Povjesničar Hubert Wolf za „Vatican News“ progovorio je u nedjelju 2. ožujka o svom istraživanju tisuća molbi za pomoć u bijegu od nacističkog progona tijekom Drugog svjetskog rata, a koje su bile poslane papi Piju XII., objavila je IKA.
„Dragi Bože, pomozi mi“, ovaj očajnički vapaj nisu samo tiho izgovarali u molitvi oni koje su progonili nacisti tijekom Drugog svjetskog rata, nego su ga i zapisali i poslali kao apel za pomoć papi Piju XII.
Povjesničar Wolf i njegov tim na njemačkom Sveučilištu u Münsteru otkrili najmanje 10.000 takvih molbi koje su bile razvrstane u tisuću kutija i šest različitih arhiva, a broje oko 17.400 stranica i napisane su na 17 jezika.
Povjesničari su nedavno predstavili svoje rezultate istraživanja u njemačkom veleposlanstvu pri Svetoj Stolici.
Jedna od tih 10.000 molbi za pomoć dolazi od Martina Wachskerza. „Možete osjetiti u ovim riječima“, kaže prof. Wolf, „koliko su ova pisma duboko dirljiva i emotivna, a napisana su u očaju, vape za pomoć. Ovi ljudi prikazuju svoje živote Papi sa zadivljujućom otvorenošću.“
Povjesničar Wolf zna tekst molbe Martina Wachskerza gotovo napamet. On i njegov tim sa Sveučilišta u Münsteru postavili su svoju misiju tako da daju glas ljudima koji stoje iza ovih pisama: dešifrirali su ih, prepisali i žele ih učiniti dostupnima javnosti.
U isto vrijeme, njihovo istraživanje također nastoji odgovoriti i na ključno pitanje: kako su papa Pio XII. i Vatikan odgovorili.
„U slučaju Martina Wachskerza, budući da je njegovo pismo datirano 20. prosinca 1942., vjerojatno je stiglo u Rim do 3. siječnja 1943.“, objašnjava povjesničar Wolf. „A u ovom slučaju, kardinal državni tajnik – vatikanski ekvivalent ministra vanjskih poslova – djelovao je odmah, bez savjetovanja s papom. Ovo je jedan od onih slučajeva u koje papa Pio XII. nije bio izravno uključen.“
Umjesto toga, kardinal Državni tajnik dao je upute papinskom nunciju u Švicarskoj: „Ovi Židovi su u opasnosti od deportacije u logor za istrebljenje. Molimo vas da obavijestite švicarske useljeničke vlasti da Sveti Otac želi da ove četiri osobe dobiju vize za Švicarsku“.
„Relativno jasna molba“, primjećuje prof. Wolf. Međutim, šef švicarske imigracijske policije u Bernu odbio je zahtjev, odgovorivši: „Već imamo previše Židova. Takva se viza ne može odobriti“.
„Ovo pokazuje da je Kurija pokušala pomoći, ali su njihovi napori ovisili o suradnji trećih strana, u ovom slučaju Švicarske“, sažima prof. Wolf.
Ipak, za prof. Wolfa i njegov tim, istraživanje tu ne prestaje. Žele otkriti što se dogodilo s obitelji nakon što im je odbijena molba. I tako, potraga za odgovorima – potaknuta jednom molbom u Vatikanskom arhivu – se nastavlja.
Za povjesničare se ne radi samo o otkrivanju kako su papa Pio XII. i Vatikan odgovorili. Njihova misija ide dalje: žele ući u trag sudbini svakog pojedinca koji je napisao molbu za pomoć i žele učiniti njihove priče dostupnima javnosti. To znači mukotrpan rad za svako slovo.
To je Sizifov zadatak: težak, dugotrajan i složen. Istraživači često moraju kopati po arhivama iz raznih vatikanskih odjela, različitih zemalja, veleposlanstava, imigracijskih ureda i memorijalnih institucija holokausta kao što su Yad Vashem ili američki Muzej holokausta. S obzirom na razmjere izazova, prof. Wolf i njegov tim tražili su podršku iz raznih izvora.
„Imamo cijelu skupinu ‘građana znanstvenika’, ljudi koji su otišli u mirovinu i sada doprinose povijesnom istraživanju“, objašnjava prof. Wolf. „Na primjer, umirovljeni viši kriminalistički istražitelj. Napisao sam mu: ‘Nemamo više informacija o ovoj osobi. Proveo sam vlastito istraživanje, ali sam zapeo u slijepoj ulici, možete li pomoći?’“ Na tome je ta osoba radila tri dana. A onda je pronašla odgovor.“
Naravno, cilj istraživača je i dati precizne povijesne odgovore na ključna pitanja. Na primjer: što je papa Pio XII. znao i kako je odgovorio.
Pismo molbe Martina Wachskerza, zajedno s ostalim do sada ispitanim pismima, dovelo je do barem jednog preliminarnog zaključka: prof. Wolf i njegov tim vjeruju da je Papa osobno saznao za samo desetak posto molbi za pomoć. Neki apeli nikad nisu ni stigli do njega.
„Bio je u potpunosti ovisan o tome što je njegovo osoblje odabralo i predstavilo mu kao važno“, objašnjava prof. Wolf. „Ali kad bi vidio slučaj, donosio bi odluke, ponekad čak i odstupajući od njihovih preporuka. Zato tvrdim da se moramo pomaknuti dalje od uskog fokusa na papu Pija XII. i holokaust. Umjesto toga, mora se istražiti djelovanje pape Pija XII., Rimske kurije s obzirom na holokaust.“
Međutim, prema istraživačima, bit će potrebno još najmanje 25 godina analiziranja i obrade više od 10.000 molbi prije nego što se mogu izvući čvrsti zaključci o ulozi pape Pija XII. i njegovog najbližeg kruga tijekom vremena Drugog svjetskog rata.
„U budućnosti nećemo raditi samo kvalitativne procjene, također ćemo moći predstaviti kvantitativne, statističke nalaze“, kaže prof. Wolf. „Tada ćemo moći reći: točno ovaj postotak poslanih molbi za vize za SAD podržala je Sveta Stolica. Američka vlada odobrila je ovaj postotak, a odbila ovoliki. Drugim riječima, dobit ćemo precizan uvid u kontekste u kojima su se stvari događale. Sve ostalo: dojmovi, opća zapažanja – još uvijek se mogu razvijati kako se hipoteze pročišćavaju.“
Čak i pet godina nakon otvaranja Vatikanskog arhiva koji pokriva pontifikat pape Pija XII. (1939. – 1958.), samo je djelić od najmanje 10.000 molbi analiziran, a sudbine njihovih autora rekonstruirane. Do sada je to bilo moguće za desetak pisama, uključujući i ono Martina Wachskerza.
Prof. Wolf i njegov tim sa Sveučilišta u Münsteru već su oko 40 molbi učinili dostupnima javnosti na ovoj mrežnoj stranici.
Tamo posjetitelji mogu čitati, pa čak i slušati molbe, poput one Martina Wachskerza. Stranica nudi i obrazovne materijale, što je čini vrijednim izvorom za škole i istraživače. (kta/ika)