Što je zapravo rekao američki potpredsjednik u Münchenu?

Nadnevak 14. veljače bit će zasigurno zabilježen u analima europske povijesti kao trenutak kada je SAD rekao političarima Staroga kontinenta „sve u lice“. No, što je zapravo kazao američki potpredsjednik u Münchenu?

Američki potpredsjednik James David Vance uistinu je 14. veljače 2025. na Sigurnosnoj konferenciji u Münchenu uzburkao javnost kada je, kao nitko do sada, uputio izravne kritike zapadnoeuropskim liberalističkim politikama i političarima, ukazavši im da su uvelike odstupili od načela demokracije, iznevjerili svoje ljude te imali potpuno pogrješan pristup fenomenu globalnih migracija. No, u ovdašnjoj ali i široj europskoj javnosti na sve se načine pokušalo prikriti što je potpredsjednik stvarno rekao te je daleko više prostora posvećeno negativnim komentarima i plitkoumnim kritikama koje su uslijedile, nego biti njegove poruke. Stoga donosimo cjeloviti govor (za razliku kako su to učinili pojedini bh. mediji pretvarajući se da donose cijeli tekst, ali su zapravo izostavili ključne dijelove) u koji smo radi lakšega praćenja samo umetnuli međunaslove.

Jedna od stvari o kojima sam želio danas razgovarati su, naravno, naše zajedničke vrijednosti. I, znate, sjajno se vratiti u Njemačku. Kao što ste čuli ranije, bio sam ovdje prošle godine kao senator Sjedinjenih Država. Vidio sam ministra vanjskih poslova Davida Lammyja i našalio se da smo obojica prošle godine imali drugačije poslove nego sada. Ali sada je vrijeme za sve naše države, za sve nas koji smo imali sreću da nam naši narodi daju političku moć, da ju mudro iskoristimo kako bismo poboljšali njihove živote.

I želim reći da sam bio sretan dok sam bio ovdje da sam proveo neko vrijeme izvan zidova ove konferencije tijekom posljednja 24 sata, i bio sam toliko impresioniran gostoprimstvom ljudi čak, dakako, dok se oporavljaju od jučerašnjeg užasnog napada. I prvi put sam bio u Münchenu sa svojom suprugom, zapravo, koja je danas sa mnom ovdje, na osobnom putovanju. I uvijek sam volio grad München, i uvijek sam volio njegove ljude.

Samo želim reći da smo jako dirnuti i da su naše misli i molitve s Münchenom i svima koji su pogođeni zlom nanesenim ovoj prekrasnoj zajednici. Mislimo na vas, molimo se za vas i sigurno ćemo biti uz vas u danima i tjednima koji dolaze.

Demokraciju se treba živjeti

Okupljamo se na ovoj konferenciji, naravno, da razgovaramo o sigurnosti. I obično mislimo na prijetnje našoj vanjskoj sigurnosti. Vidim danas ovdje okupljene mnoge, mnoge velike vojskovođe. Ali dok je Trumpova administracija jako zabrinuta za europsku sigurnost i vjeruje da možemo doći do razumnog rješenja između Rusije i Ukrajine te također vjerujemo da je u nadolazećim godinama važno da Europa uvelike pojača svoju vlastitu obranu, prijetnja oko koje se najviše brinem vis-à-vis Europe nije Rusija, to nije ni Kina, niti bilo koji drugi vanjski akter. Ono što me brine jest prijetnja iznutra. Odmicanje Europe od nekih od njenih temeljnih vrijednosti: vrijednosti koje dijeli sa Sjedinjenim Američkim Državama.

Zapanjilo me što je bivši europski povjerenik nedavno bio na televiziji i zvučao oduševljeno što je rumunjska Vlada upravo poništila cijele izbore. Upozorio je da bi se ista stvar mogla dogoditi i u Njemačkoj, ako stvari ne budu išle po planu.

Sada, ove kavalirske izjave šokiraju američke uši. Godinama su nam govorili da je sve što financiramo i podržavamo u ime naših zajedničkih demokratskih vrijednosti. Sve, od naše ukrajinske politike do digitalne cenzure, naplaćuje se kao obrana demokracije. Ali kad vidimo da europski sudovi poništavaju izbore i da visoki dužnosnici prijete da će poništiti druge, trebali bismo se zapitati držimo li se primjereno visokog standarda. I kažem nama samima, jer temeljno vjerujem da smo u istom timu.

Moramo učiniti više od razgovora o demokratskim vrijednostima. Moramo ih živjeti. Sada, u živom sjećanju mnogih od vas u ovoj prostoriji, Hladni rat postavio je branitelje demokracije nasuprot mnogim tiranskim silama na ovom kontinentu. A uzmite u obzir stranu u toj borbi koja je cenzurirala neistomišljenike, koja je zatvarala crkve, koja je poništavala izbore. Jesu li oni bili dobri momci? Sigurno ne.

I hvala Bogu da su izgubili Hladni rat. Izgubili su jer nisu cijenili niti poštivali sve izvanredne blagodati slobode, slobodu da iznenade, pogriješe, izmišljaju, grade. Kako se pokazalo, ne možete naložiti inovativnost ili kreativnost, kao što ne možete prisiliti ljude što da misle, što da osjećaju ili u što da vjeruju. I vjerujemo da su te stvari sigurno povezane. Nažalost, kada danas gledam Europu, ponekad nije baš jasno što se dogodilo nekim od pobjednika u Hladnom ratu.

Konkretni primjeri izigravanja demokracije

Gledam u BRUXELLES, gdje su komesari Europske komisije upozorili građane da namjeravaju ugasiti društvene medije tijekom građanskih nemira: u trenutku kada uoče ono što su ocijenili kao „sadržaj mržnje“; ili u ovu istu zemlju u kojoj je policija provela racije protiv građana osumnjičenih za objavljivanje antifeminističkih komentara na internetu u sklopu „borbe protiv mizoginije“ na internetu.

Gledam u ŠVEDSKU, gdje je prije dva tjedna vlada osudila kršćanskog aktivista za sudjelovanje u spaljivanju Kur'ana što je rezultiralo ubojstvom njegova prijatelja. I kao što je sudac u njegovu slučaju jezivo primijetio, švedski zakoni koji navodno štite slobodu izražavanja zapravo ne daju – citiram – „slobodnu dozvolu“ da se bilo što učini ili kaže bez rizika da se uvrijedi skupina koja ima to uvjerenje.

I što je možda najviše zabrinjavajuće, gledam u naše vrlo drage prijatelje, UJEDINJENO KRALJEVSTVO, gdje je odstupanje od prava na savjest stavilo temeljne slobode religioznih Britanaca posebno na nišan. Prije nešto više od dvije godine, britanska Vlada optužila je Adama Smith-Connora, 51-godišnjeg fizioterapeuta i vojnog veterana, za gnusan zločin stajanja 50 metara od klinike za pobačaje i tihe molitve od tri minute, pri tomu nije ometao nikoga, nije komunicirao ni s kim, samo se tiho molio sam. Nakon što su ga britanski policajci uočili i zatražili da znaju za što se moli, Adam je jednostavno odgovorio, bilo je to u ime nerođenog sina.

On i njegova bivša djevojka učinili su abortus godinama prije. Sada se policajci nisu odmaknuli. Adam je proglašen krivim za kršenje novog vladina Zakona o tampon zonama, koji kriminalizira tihu molitvu i druge radnje koje bi mogle utjecati na odluku osobe unutar 200 metara od ustanove za pobačaj. Osuđen je da mora platiti tisuće funti sudskih troškova tužiteljstvu.

Volio bih da mogu reći kako je ovo bila slučajnost, jednokratan, ludi primjer loše napisanog zakona donesenog protiv jedne osobe. Ali ne. U listopadu prošle godine, prije samo nekoliko mjeseci, ŠKOTSKA VLADApočela je dijeliti pisma građanima čije se kuće nalaze unutar takozvanih zona sigurnog pristupa, upozoravajući ih da čak i privatna molitva unutar njihovih domova može predstavljati kršenje zakona. Naravno, vlada je pozvala čitatelje da prijave sve sugrađane za koje se sumnja da su krivi za misaoni zločin u Britaniji i diljem Europe.

Bojim se da je sloboda govora u povlačenju i u interesu je komedije, prijatelji moji, ali također i u interesu istine. Priznat ću da ponekad najglasniji glasovi za cenzuru nisu dolazili iz Europe, nego iz moje vlastite zemlje, gdje je prethodna administracija prijetila i maltretirala društvene mreže da cenzuriraju takozvane dezinformacije. Dezinformacije, poput, na primjer, ideje da je koronavirus vjerojatno procurio iz laboratorija u Kini. Naša vlastita vlada poticala je privatne tvrtke da ušutkaju ljude koji su se usudili izgovoriti ono što se pokazalo očitom istinom.

Stoga danas dolazim ovamo ne samo s primjedbom, već i s ponudom. I kao što se činilo da Bidenova administracija očajnički želi ušutkati ljude zbog toga što govore što misle, tako će Trumpova administracija učiniti upravo suprotno i nadam se da možemo zajedno raditi na tome.

U Washingtonu je novi šerif u gradu. I pod vodstvom Donalda Trumpa, možda se ne slažemo s vašim stavovima, ali borit ćemo se da obranimo vaše pravo da „nudite na javnom trgu“. Slažete se ili ne? Sada smo, naravno, na točki da je situacija postala toliko loša da je ovog prosinca RUMUNJSKA odmah poništila rezultate predsjedničkih izbora na temelju slabih sumnji obavještajne agencije i ogromnog pritiska svojih kontinentalnih susjeda. Sada, koliko sam shvatio, argument je bio da su ruske dezinformacije zarazile rumunjske izbore. Ali zamolio bih svoje europske prijatelje da imaju neku perspektivu. Možete vjerovati da je pogrešno što Rusija kupuje reklame na društvenim mrežama kako bi utjecala na vaše izbore. Mi svakako želimo. Možete to osuditi čak i na svjetskoj pozornici. Ali ako se vaša demokracija može uništiti s nekoliko stotina tisuća dolara digitalnog oglašavanja iz strane zemlje, onda u samom početku nije bila snažna.

Sada, dobra je vijest da slučajno mislim kako su vaše demokracije bitno manje krhke nego što se mnogi ljudi očito boje.

I doista vjerujem da ćemo dopuštanjem našim građanima da izraze svoje mišljenje još više ojačati. Što nas, naravno, vraća u MÜNCHEN, gdje su organizatori upravo ove konferencije zabranili zastupnicima koji predstavljaju populističke stranke i na ljevici i na desnici da sudjeluju u ovim razgovorima. Sada, opet, ne moramo se slagati sa svime ili bilo čime što ljudi kažu. Ali kad politički čelnici predstavljaju važno biračko tijelo, naša je dužnost barem sudjelovati u dijalogu s njima.

Što Europljani žele braniti?

Sada, mnogima od nas s druge strane Atlantika, to sve više izgleda kao stari, ukorijenjeni interesi koji se skrivaju iza ružnih riječi iz sovjetske ere poput pogrješnih informacija i dezinformacija, kojima se jednostavno ne sviđa ideja da bi netko s alternativnim stajalištem mogao izraziti drugačije mišljenje ili, ne daj Bože, glasovati na drugačiji način, ili još gore, pobijediti na izborima.

Ovo je konferencija o sigurnosti i siguran sam da ste svi došli ovamo spremni razgovarati o tome kako točno namjeravate povećati potrošnju za obranu u sljedećih nekoliko godina u skladu s nekim novim ciljem. I to je sjajno, jer kao što je predsjednik Trump posve jasno rekao, on vjeruje da naši europski prijatelji moraju igrati veću ulogu u budućnosti ovog kontinenta. Ne mislimo da čujete ovaj izraz „podjela tereta“, ali mislimo kako je važan dio zajedničkog saveza da Europljani pojačaju dok se Amerika usredotočuje na područja svijeta koja su u velikoj opasnosti.

Ali dopustite mi da vas također pitam, kako ćete uopće početi razmišljati o vrstama proračunskih pitanja ako ne znamo što je to što branimo na prvom mjestu? Puno sam već čuo u svojim razgovorima i imao sam mnogo, mnogo sjajnih razgovora s mnogim ljudima okupljenima ovdje u ovoj prostoriji. Čuo sam puno o tome od čega se morate braniti, a to je, naravno, važno. No, ono što se meni činilo malo manje jasnim, a sigurno mislim i mnogim građanima Europe, jest zbog čega se točno branite. Koja je pozitivna vizija koja pokreće ovaj zajednički sigurnosni dogovor za koji svi vjerujemo da je toliko važan?

Duboko vjerujem da nema sigurnosti ako se bojiš glasova, mišljenja i savjesti koji vode tvoje vlastite ljude. Europa se suočava s brojnim izazovima. Ali kriza s kojom se ovaj kontinent upravo sada suočava, kriza za koju vjerujem da se svi zajedno suočavamo, nastala je našim djelovanjem. Ako se kandidirate u strahu od vlastitih birača, Amerika ne može učiniti ništa za vas. Što se toga tiče, postoji li nešto što možete učiniti za američki narod koji je izabrao mene i predsjednika Trumpa? Potrebni su vam demokratski mandati da postignete nešto vrijedno u nadolazećim godinama.

Jesmo li išta naučili da tanki mandati daju nestabilne rezultate? Ali postoji toliko vrijednosti koje se mogu postići s vrstom demokratskog mandata za koji mislim da će proizaći iz većeg odaziva na glasove vaših građana. Ako želite uživati ​​u konkurentnim gospodarstvima, ako želite uživati ​​u pristupačnoj energiji i sigurnim opskrbnim lancima, tada su vam potrebni mandati za upravljanje jer morate donositi teške odluke kako biste uživali u svim tim stvarima.

I naravno, mi to jako dobro znamo. U Americi ne možete osvojiti demokratski mandat cenzurirajući svoje protivnike ili strpajući ih u zatvor. Bilo da je to vođa oporbe, ponizna kršćanka koja moli u vlastitom domu ili novinarka koja pokušava prenijeti vijest. Niti ga možete osvojiti zanemarivanjem svog osnovnog biračkog tijela na pitanjima poput, tko može biti dio našeg zajedničkog društva.

Pogrešan pogled na migracije

A od svih gorućih izazova s ​​kojima se ovdje predstavljene nacije suočavaju, vjerujem da nema ništa hitnije od masovne migracije. Danas je skoro svaki peti stanovnik ove zemlje doseljenik iz inozemstva. To je, naravno, rekord svih vremena. Usput, sličan je broj i u Sjedinjenim Državama, također najviši u povijesti. Broj imigranata koji su ušli u EU iz zemalja izvan EU-a udvostručio se samo između 2021. i 2022. I naravno, od tada je postao puno veći.

A znamo kakva je situacija. Nije se materijaliziralo u vakuumu. To je rezultat niza svjesnih odluka koje su donosili političari diljem kontinenta i drugi diljem svijeta tijekom razdoblja od jednog desetljeća. Kakve su strahote izazvale ove odluke vidjeli smo jučer upravo u ovom gradu [misli na teroristički napad u Münchenu 13. 2. 2025. kada je Afganistanac automobilom ozlijedio 30 ljudi, op.prev.]. I naravno, ne mogu to ponovno spominjati, a da ne pomislim na strašne žrtve kojima je pokvaren prekrasan zimski dan u Münchenu. Naše misli i molitve su s njima i ostat će s njima. Ali zašto se to uopće dogodilo?

To je užasna priča, ali čuli smo je previše puta u Europi, a nažalost i previše puta u Sjedinjenim Državama. Tražitelj azila, često mladić u srednjim dvadesetima, već poznat policiji, zabija se automobilom u gomilu i razbija zajednicu. Jedinstvo. Koliko puta moramo pretrpjeti ove užasne neuspjehe prije nego što promijenimo kurs i povedemo našu zajedničku civilizaciju u novom pravcu? Nijedan glasač na ovom kontinentu nije otišao do glasačke kutije kako bi otvorio vrata milijunima neprovjerenih imigranata. Ali znate za što su glasali? U Engleskoj su glasali za Brexit. I složili se ili ne, glasali su za to. I sve više diljem Europe glasuje za političke vođe koji obećavaju da će stati na kraj migraciji izvan kontrole. Slučajno se slažem s mnogim od ovih zabrinutosti, ali ne morate se složiti sa mnom.

Samo mislim da je ljudima stalo do svojih domova. Oni brinu o svojim snovima. Stalo im je do njihove sigurnosti i sposobnosti da osiguraju egzistenciju sebi i svojoj djeci.

I pametni su. Mislim da je to jedna od najvažnijih stvari koje sam naučio u svom kratkom vremenu u politici. Suprotno onomu što možete čuti, preko nekoliko planina u Davosu, građani svih naših nacija općenito ne misle o sebi kao o obrazovanim životinjama ili zamjenjivim kotačićima globalne ekonomije. I nije iznenađujuće kako oni ne žele da im njihovi vođe petljaju ili neumoljivo ih ignoriraju. A posao je demokracije da se o ovim velikim pitanjima odlučuje na glasačkoj kutiji.

Tako je govorio sveti Papa

Vjerujem da otpuštanje ljudi, odbacivanje njihovih zabrinutosti ili još gore, gašenje medija, gašenje izbora ili isključivanje ljudi iz političkog procesa ne štiti ništa. Zapravo, to je najsigurniji način da se uništi demokracija. Istupanje i izražavanje mišljenja nije miješanje u izbore. Čak i kada ljudi izražavaju stavove izvan vaše zemlje, čak i kada su ti ljudi vrlo utjecajni – i vjerujte mi, kažem to sa svim humorom – ako američka demokracija može preživjeti 10 godina grdnje Grete Thunberg, vi možete preživjeti nekoliko mjeseci Elona Muska.

Ali ono što nijedna demokracija, američka, njemačka ili europska neće preživjeti, jest reći milijunima glasača da su njihove misli i brige, njihove težnje, njihove molbe za pomoć, nevaljane ili nedostojne da ih se uopće uzme u obzir.

Demokracija počiva na svetom principu da je glas naroda važan. Nema mjesta za vatrozid. Ili poštujete načelo ili ne. Europljani, ljudi imaju glas. Europski čelnici imaju izbor. I moje čvrsto uvjerenje je da se ne trebamo bojati budućnosti.

Prihvatite ono što vam vaši ljudi govore, čak i kada je iznenađujuće, čak i kada se ne slažete. A ako to učinite, možete se sa sigurnošću i povjerenjem suočiti s budućnošću, znajući da nacija stoji iza svakog od vas. I to je, po meni, velika magija demokracije. Nije u ovim kamenim zgradama ili lijepim hotelima. Nije čak ni u velikim institucijama koje smo izgradili zajedno kao zajedničko društvo.

Vjerovati u demokraciju znači razumjeti da svaki naš građanin ima mudrost i glas. A ako odbijemo poslušati taj glas, čak i naše najuspješnije borbe osigurat će vrlo malo. Kao što je jednom rekao papa Ivan Pavao II., po mom mišljenju, jedan od najneobičnijih zagovornika demokracije na ovom ili bilo kojem drugom kontinentu: „Ne bojte se!“ Ne trebamo se bojati svojih ljudi čak ni kada iznose stavove koji se ne slažu s njihovim vodstvom. Hvala svima. Sretno vam svima. Bog vas blagoslovio.

KT

Izvor