Istraživanje tajanstvene povijesti krunice
Presveta krunica jedno je od velikih duhovnih blaga Katoličke Crkve, ali njezino podrijetlo ostaje obavijeno velom tajne…
U bilo koje doba dana i noći, bez obzira na sat, možemo biti sigurni da negdje neki katolik moli krunicu. Kao oblik pobožnosti koji omogućuje razmišljanje o najdubljim otajstvima naše vjere, presveta krunica doista je jedno od velikih duhovnih blaga Crkve.
Molitva krunice je na mnogo načina sinteza povijesti Božjeg milosrđa, koja postaje povijest spasenja za sve koji se daju oblikovati milosti. Otajstva koja razmatramo konkretni su događaji po kojima se razvija Božja intervencija u našu korist. Kroz molitvu i meditaciju o životu Isusa Krista još jednom vidimo Njegovo milosrdno lice koje pokazuje svakome u svim, brojnim životnim potrebama.
Marija nas prati na tom putu, pokazujući na svoga Sina koji zrači samim milosrđem Očevim. Ona je uistinu Hodigitrija (ikonografski prikaz velikog teološkog značaja u povijesti kršćanske likovne umjetnosti, a prikazuje Bogorodicu koja uza se drži Dijete Isusa), Majka koja ukazuje na put kojim smo pozvani ići kako bismo bili istinski Isusovi učenici. U svakom otajstvu krunice osjećamo njezinu blizinu i promatramo ju kao prvu učenicu njezina Sina, jer ona vrši volju Očevu.
Ipak, za molitvu koja igra tako važnu ulogu u životu katolika, podrijetlo krunice obavijeno je svetom tajnom. Postoje neslaganja oko toga tko je „izumio“ molitvu i nedoumice oko toga kako su nastali određeni njezini ključni elementi. Ne znamo ni kada je ni gdje izmoljena prva krunica.
Jedna stvar koju sigurno znamo jest da je krunica doista „živa“ molitva. Ne samo da je evoluirala tijekom vremena, već je i dalje izvor duhovne utjehe i, da citiramo pok. papu Franju: „oružje koje nas štiti od zala i iskušenja“.
J.P., KT