Sveti red
Sav je Božji narod "svećenički narod" jer svi njegovi članovi vjerom i krštenjem postaju čionici svećeništva Isusa Krista koji je naš jedini Svećenik u potpunom smislu (Isus Krist je jedini "Posrednik" između Boga i ljudi, on jedini ostvaruje puno zajedništvo između nas i Boga). Snagom tog "općeg svećeništva" - zajedničkog svim i članovima Kristove zajednice - svi su kršćani pozvani da riječju i životom naviještaju "silna Božja djela" (osobito Radosnu novost koja je započela s Isusom Kristom), svi su pozvani da sebe neprestano prinose kao "duhovnu žrtvu" Bogu te da aktivno sudjeluju u liturgijskim slavljima Crkve (bogoslužju).
Snagom tog općeg (zajedničkog) svećeništva svi su članovi Crkve pridruženi Kristovoj žrtvi (njegovoj smrti i uskrsnuću) kojom se ostvaruje potpuno darivanje Bogu i puno zajedništvo s njime. Stoga su svi Kristovi vjernici "mostovi", "posrednici" između Boga i ljudi. No osim tog općeg svećeništva u Crkvi od njezina početka postoji i posebna služba, posebno svečeništvo koje nazivamo "ministerijalno svećeništvo" (naziv "ministerijalni" dolazi od latinske riječi koja znači "služenje", "služba").
Ta se posebna služba u Crkvi povjerava sakramentom svetoga reda. Taj sakramenat primaju biskupi, svećenici i đakoni, tj. oni članovi Božjega naroda koji mu služe kao predvodnici i učitelji. Oni koji su sakramentom svetoga reda posvećeni za predvodnike i učitelje Kristove zajednice, na poseban su način znak prisutnosti Isusa Krista koji je u punom smislu jedini Svećenik i Glava Crkve. Kolegij (zbor) biskupa, na čelu kojega se nalazi rimski biskup (papa), i kolegij (zbor) prezbitera (svećenika), koji predvodi biskup, vidljivo označuju Isusa Krista kao jedinog Predvodnika i Glavu Crkve.
Oni su tako i znak jedinstva Crkve koju u jedno povezuje Kristov Duh. Kolegij biskupa u zajedništvu s papom i kolegij prezbitera u zajedništvu s biskupom također su znak i svjedoci "Apostolske Tradicije": oni na poseban način svjedoče za ono što su Apostoli primili od Isusa Krista i što su predali svojim nasljednicima da vjerno prenose svim generacijama. Sveti red je sakrament po kojemu se u Crkvi do konca vremena nastavlja poslanje
što ga je Krist povjerio apostolima: to je dakle sakrament apostolske službe.
Ima tri stupnja: biskupstvo, prezbiterat i đakonat. Sakrament svetog reda je ustanovljen na Veliki četvrtak.
Tri stupnja svego reda:
BISKUP – prima puninu sakramenta reda koji ga uključuje u biskupski zbor i čini ga vidljivom glavom partikularne Crkve koja mu je povjerena. Biskupi, kao nasljednici apostola i članovi biskupskog zbora, imaju udio u apostolskoj odgovornosti i u poslanju cijele Crkve pod vlašću pape, nasljednika svetog Petra. Sveti Otac odabire one koji će biti zaređeni za biskupe jer se na njih prenosi apostolsko naslijeđe.
PREZBITERI – oni su pridruženi biskupima u svećeničkom dostojanstvu i ujedno su o njima ovisni u vršenju svojih pastoralnih djelatnosti; pozvani su da budu razboriti suradnici biskupa; oni oko svoga biskupa čine "prezbiterij" koji zajedno s njime nosi odgovornost za mjesnu Crkvu. Od biskupa primaju dužnost za pojedinu župnu zajednicu ili za određenu crkvenu službu.
ĐAKONI – oni su zaređeni za zadatke služenja u Crkvi. Njihovo im ređenje podjeljuje važne uloge u službi naviještanja riječi Božje, bogoslužja, pastirskog upravljanja i djelotvorne ljubavi: te zadatke treba da vrše pod pastirskom vlasti svoga biskupa.
Sakrament reda podjeljuje se polaganjem ruku, nakon čega slijedi svečana posvetna molitva kojom se za ređenika od Boga traže milosti Duha Svetoga potrebne za njegovu službu. Ređenje utiskuje neizbrisiv sakramentalni biljeg.
Crkva podjeljuje sakrament reda samo krštenim muškarcima čije su sposobnosti za vršenje službe prikladno utvrđene. Crkvenoj vlasti pripada odgovornost i pravo nekoga pozvati da primi redove.
U latinskoj Crkvi sakramenta reda prezbitera redovito se podjeljuje samo onim kandidatima koji su spremni slobodno prigrliti celibat i koji javno pokazuju da ga obdržavaju iz ljubavi prema kraljevstvu nebeskome i služenju ljudima.
Djelitelji sakramenta reda u sva tri stupnja jesu biskupi. Nijedan biskup se ne smije rediti bez papina odobrenja i izabranja.